четвртак, 4. јул 2013.

Bih ja, kad bi

Hajmo redom,
svi mi imamo nešto što bismo. Volim da kažem Kad bi baba imala mitraljez bila bi deda. Ništa dvosmisleno, mislim bukvalno. Bez perveznih konotacija, molim.

Ovo gore navedeno samo malo ima veze s onim o čemu zapravi želim da pišem. Sujeta. Oh ta divna ljudska osobina. A opet tako odvratna. Svi smo taoci sopstvene sujete, bez izuzetka.
U moru pisanja gluposti, pronađem sebe kako ništa drugo i ne znam da napišem. A da nije podilaženje svačijem ukusu. Iz razloga zvanog ja-znam-najbolje skloni smo odrediti određene naklonosti i težnje kao loše i odbaciti svaku mogućnost naknadnog razmatranja. Samo moje je pravo, razume se. Podsticanje liberalizma u smislu prihvatanja različitosti i ne odbacivanja društveno neprihvatljivih shvatanja (mada, ko odlučuje šta je društveno prihavtljivo, a šta nije) navodno nije nešto što se mora isticati. Jer se smatra da je u demokratskim društvima (kakva su, jelte, sva današnja društva po defiiniciji) svaka različitost i pluralizam mišljenja dozvoljen, tačnije pluralizam svega, pa i partnera. Ali sve dok je to tako, nismo li prikriveni licimeri koji vole različitost, a zapravo sve ono što se kosi sa našim shvatanjima o dobrom, lepom , prijatnom počevši od vrste muzike do stila oblačenja, osuđujemo i automatski označavamo vlasnika nama neprijatnih stavova o bilo čemu kao NE, veliko NE.

Hajde, sad reći ćete, pa tvoji izbori govore dovoljno o tebi. Naravno da je tako. Izbor uvek postoji, isto tako kao što sudbina ne postoji. (Čvrsto verovanje da je sudbina, usud, destini, kako god kome drago jedna gadna izmišljotina učvrstilo se u mom umu tokom poslednjih nekoliko godina. Šta je sudbina, opet kažem, ako ne izgovor za nesposobnost?) Svaki izbor ima svoju posledicu, a mali su ljudi koji nakon jednog lošeg izbora stoje i trpe ono što su SAMI izabrali. Iz mog iskustva, to su oni  koji su najviše pogođeni sujetom, koji ne mogu priznati sopstvenu grešku. No, kakve to veze ima sa bilo čim, kad će se uvek naći jedan pametan koji će ti prići, pružiti ti ruku i povesti te na pravi put, jer si ti dobar čovek iako ti je dugo trebalo da priznaš grešku (jer si sujetan), a on će ti pomoći. Jer on nije. Ali ipak, zna najbolje.

No, kad bi baba bila manje sujetna, pitala bi dedu da joj pozajmi malo mitraljez. Ali nije. Tako da će uvek ostati baba.