среда, 19. септембар 2012.

(Samo)Analiza



Dođeš do jednog mesta u životu. Kako tako, ali ipak stigneš. I šta onda? Šta ako ti se ne svidi cilj? Ako se ne svidiš sam sebi, osoba u koju si izrastao? A to je arogantno, tvrdoglavo, bezdušno, nezahvalno, brbljivo stvorenje, koje ne može da čuva tajnu. A kome prijatelji veruju. Kako sad reći svim tim ljudima da veliki deo onoga što su mi za dvadeset godina rekli, u poverenju, samo meni, nije ostalo samo kod mene? Pravo pitanje je, da li su bili svesni da ne umem da zadržim ništa za sebe? Ako jesu, onda im puno hvala jer me u tom slučaju ipak vole, pa laskaju mom egu tako što me ubeđuju da i dalje veruju da su njihove tajne sigurne kod mene. U mom zbrkanom mozgu. Koji ničemu ne posvećuje dovoljno pažnje, kao da bih ja to htela. Rekla bih da sam i sebična, ali u moju odbranu- ništa ne zadržavam za sebe, pa me to valjda čini manje sebičnom. Ali ne volim da delim. Ne, nikako. Samo pamet okolo, i to onima za koje procenim da im fali. A to su, već dugi niz godina, svi oko mene.
Mada, postoje neke stvari o kojima ne pričam. Pored onoga kako je težak teret pameti i savršenosti. Haha. Ponovo to radim. Verujem ljudima. Verujem da će sami znati kako da se ophode prema meni, čak i kada ja sama ne znam kako. Ne kažem uvek ono što mislim. Verujem da će ljudi znati kako se osećam. Ne kažem da sam tužna. Mislim se, primetiće. Nekad i kažem, ali ne kad je stvarno bitno. Pa se naljutim (ali ni to ne pokažem) što niko nije primetio. Kad mi dođe dan da želim nešto drugo. Kad mislim da sam juče bila srećnija  nego što ću biti sutra. Srećom, to me brzo prođe. Kako i da ne prođe, kad sam okružena divnim, divnim i divnijim ljudima na svetu. A i ja sam ipak JA.
Kako sam do toga došla? Ne trebaju meni skupe seanse sa zvučnim, modernim psiholozima, mada čvrsto verujem da bi i neurohirurg i psihijatar imali čime da se bave kad je reč o meni. Prosto je, to je odbrambeni mehanizam. Ubediti sebe da ste bolje, makar samo i na intelektualnom polju, da vam niko nije dorastao. Jer, onaj ko je ispod vas ne može povrediti. Da li?

 I eto još nečeg, sama sebe analiziram, nadam se da mi nije uspelo, jer ako jeste to će biti samo još jedan vetar u leđa mom veličanstvu. Biću još za*banijja nego što sam sad. Ako je to ikako moguće.
Pa srećan rođendan, gospođice Savršena. Ostanite tu gde ste, ipak niste toliko loši. :)